Možda si to doživio/la iako nikada nisi znao/la kako se zove.
Razgovor krene u smjeru koji ti ne paše i – umjesto da odgovoriš – kao da se “isključiš”.
Ili osjetiš da bi trebao/la nešto napraviti, ali tijelo se ponaša kao da je zalijepljeno za pod.
Misli se mute, riječi zapinju, dah postaje plitak… i sve što možeš jest čekati da prođe.
To je freeze stanje.
Nije lijenost. Nije slabost.
To je tvoj živčani sustav koji procjenjuje da je sada najsigurnije – ne raditi ništa.
A da bismo znali kako se iz njega vratiti u život, prvo moramo razumjeti – kako nastaje.
Kako nastaje freeze
Freeze je dio našeg urođenog mehanizma preživljavanja.
Kada tvoj mozak procijeni da je opasnost prevelika da bi se borio/la ili pobjegao/la, tijelo bira treću opciju – zamrzavanje.
Kod životinja to vidimo jasno: srna koja osjeti predatora naglo se ukoči, gotovo prestane disati.
Ako predator odustane, srna se brzo “otresa” i nastavi dalje.
Kod ljudi je drukčije.
Često ne “otresamo” stres iz tijela. On ostane negdje duboko u nama i polako postaje naš način funkcioniranja.
Tada tijelo, čak i u situacijama koje nisu opasne, reagira kao da je život ugrožen.
I to ne mora biti dramatičan događaj – može se uvući u sasvim obične trenutke.
Kako to izgleda u svakodnevnom životu
Freeze nije rezerviran samo za velike krize.
Pojavljuje se i u sitnicama koje na prvi pogled nemaju veze s preživljavanjem.
Možda ga prepoznaješ kada:
- Odgađaš važan razgovor jer osjećaš “kamen” u želucu.
- Ne možeš odgovoriti na poruku koja ti budi tjeskobu.
- Imaš osjećaj da stojiš “sa strane” svog vlastitog života.
- Tijelo ti se ukoči kad netko povisi glas, iako znaš da nisi u opasnosti.
I tu se javlja pitanje koje svi kad-tad postave sebi: ako znam što želim napraviti, zašto se ne mogu pokrenuti?
Zašto je tako teško pokrenuti se
Možda si čuo/la onu rečenicu: "Samo kreni!"
Ali kad si u freezeu, to je kao da ti netko kaže da “prohodaš” dok ti je noga još slomljena.
Tijelo nije spremno.
Prije nego što se pokrene, mora osjetiti da je sigurno.
Sigurnost nije samo misao – to je osjećaj u tijelu.
Bez toga, svaki pokušaj “gurkanja” prema akciji može završiti još dubljim povlačenjem.
Zato izlazak iz freezea nije proces snage, već nježnosti i povjerenja.
Kako izaći iz freezea – polako i s poštovanjem
Ovo je put vraćanja povjerenja između tebe i tvog tijela.
Počinje u malom, u onome što možeš sada, bez prisile i bez naglih skokova.
- Mikro-pokret – ne kreće se odmah cijelo tijelo. Pomakni prste na rukama, lagano zarotiraj gležnjeve ili ramena.
- Kontakt sa sadašnjim trenutkom – osjeti kako ti stopala dodiruju pod. Čvrsto ih pritisni i pusti da se težina tijela spusti.
- Toplina – ugrij ruke ili stopala. Freeze često dolazi s osjećajem hladnoće – toplina pomaže tijelu da se “vrati”.
- Siguran pogled – potraži u prostoriji nešto što ti budi mir i ostani s tim prizorom nekoliko udaha.
- Mali izbori – odluči sada, u ovom trenutku, nešto jednostavno: koju šalicu ćeš uzeti, što ćeš prvo napraviti nakon čitanja.
Svaki od ovih koraka je poruka tvom živčanom sustavu:
"Sigurno je. Možemo se kretati."
Život nakon freezea
Povratak iz freezea nije samo ponovno kretanje – to je povratak sebi.
Pokret prestaje biti prijetnja i postaje način da osjetiš da si živ/a.
Odluke prestaju biti teret i postaju prilika da biraš život koji ti odgovara.
Ne moraš se vratiti preko noći.
Ali zapamti – tvoje tijelo nije “pokvareno” i nisi “zapeo/la” zauvijek.
S pravom podrškom i malim koracima, možeš se vratiti u pokret, u prisutnost i – u život.