Možda nikada nismo razmišljali o tome kako hodamo, sjedimo ili dišemo. Naizgled nesvjesni, svakodnevni pokreti u pozadini nose priču o našem unutarnjem stanju. Kada je živčani sustav uravnotežen, tijelo se kreće slobodno, pokreti su prirodni, a disanje teče bez napora. No, kada je sustav pod opterećenjem, nešto se mijenja – kretanje postaje ograničeno, disanje pliće, a mišići napeti i spremni na obranu.
Živčani sustav je poput komunikacijske mreže koja neprestano prikuplja informacije iz okoline i iz tijela, odlučujući kako ćemo reagirati. On upravlja mišićima, zglobovima i ravnotežom, ali i oblikuje naš osjećaj sigurnosti. Kada se osjećamo sigurno, tijelo dopušta slobodu pokreta. Kada se osjećamo ugroženo – čak i nesvjesno – tijelo se suptilno zatvara, ograničavajući našu mobilnost kako bi nas "zaštitilo".
Kako stres mijenja naše kretanje
Pod stresom, tijelo često prelazi u jedan od obrambenih modova: borba, bijeg ili zamrzavanje. Kod nekih ljudi stres ubrza pokrete i disanje; kod drugih ih uspori, učini krutima i ograničenima. Primjerice, ako smo u dugotrajnom stanju napetosti, ramena mogu ostati stalno podignuta, koraci kraći, a pogled usmjeren prema podu. Sve su to signali koje tijelo šalje, iako ih možda ne primjećujemo.
Ove promjene ne događaju se zato što s nama nešto "nije u redu", nego zato što tijelo čini ono što zna najbolje – štiti nas. Problem nastaje kada takva zaštita postane stalna i više nam ne služi, već nas ograničava u životu, odnosima i kretanju.
Sloboda kretanja kao pokazatelj unutarnjeg stanja
Slobodno, fluidno kretanje znak je da živčani sustav vjeruje da smo sigurni. Tada pokreti postaju opušteni, spontani, bez nepotrebnog naprezanja. U tom stanju možemo plesati, hodati ili čak sjediti na način koji ne troši previše energije. Kada je sustav dereguliran, kretnje postaju ukočene ili ograničene. To nije samo fizičko pitanje – to je odraz unutarnjeg emocionalnog i mentalnog stanja.
Zato rad na živčanom sustavu – kroz somatske prakse, regulaciju daha i nježno vraćanje pokreta – nije samo rad na tijelu, već i na našem osjećaju slobode u svakodnevici. Tek kada tijelo vjeruje da je sigurno, mi možemo osjetiti istinsku slobodu kretanja.
Vraćanje slobode tijelu
Dobra vijest je da naš živčani sustav ima sposobnost promjene. Kroz male, postupne pomake, možemo ponovno naučiti tijelo da se osjeća sigurno. To može biti jednostavno istezanje uz svjesno disanje, lagano njihanje tijela ili šetnja u prirodi uz obraćanje pažnje na osjet pod nogama.
Ovi mali koraci, iako djeluju jednostavno, šalju snažne poruke živčanom sustavu: “Siguran/na si. Možeš se kretati slobodno.” S vremenom, tijelo to pamti, a mi postajemo pokretniji ne samo fizički, nego i u životu – spremniji zakoračiti u nova iskustva.